Kada biste danas djeci u vrtiću postavili pitanje da nabroje prijevozna sredstva, vlak bi sigurno bio neizostavan dio odgovora. Vlak spada u jedno od najčešće korištenih, najsigurnijih i najdražih prijevoznih sredstava na svijetu.    Sve stvari na kugli zemaljskoj imaju svoje prednosti i nedostatke pa tako i sam vlak.

Ja živim više od 10 godina, konkretno od 1998. godine u Starom Retkovcu, točnije, kako ga ljudi nazivaju „Retkovec prek' pruge“. Unatoč nazivu Stari Retkovec, naselje je sve drugo samo ne staro; u zadnjih 15ak godina se sve više i više proširilo i postalo je sve brojnije stanovništvom, a najviše mladim obiteljima.

Kao školarka išla sam svaki dan, poput većine mojih susjeda, sugrađana pješice u školu, odnosno do najbližeg javnog prijevoznog sredstva, autobusa, tramvaja ili stanice za vlak.  A možete si zamisliti tinejdžericu koja je tek krenula u „svijet velikih“, i odmah se na ulazu u taj svijet susrela s velikom preprekom, u pravom smislu riječi, prugom.  

Možda, taj odlazak u „veliki svijet“ preko pruge ne bi bio toliki problem, da za izlaz iz mog kvarta postoji sigurnosni prijelaz za pješake. No, nažalost ne postoji. Najbliži sigurnosni prijelaz nalazi se u Sesvetskoj Sopnici, i sad se sigurno pitate, kome se da hodati tih 15 minuta samo da bi na siguran i uzoran način prešao preko pruge?!  

Nije samo pruga u pitanju, već i cesta uz nju, bez nogostupa i adekvatnih prometnih znakova, na kojoj se jedva dva automobila, koja se voze neprilagođenom brzinom, mimoiđu.  Sad zamislite, kakvu svakidašnju pustolovinu proživljavaju stanovnici „preko pruge“ prilikom prelaska u „onaj tamo svijet preko pruge“.

Nekima možda odgovara taj  porast adrenalina tijekom zabranjenog i nesigurnog prelaženja preko tračnica, ali sigurna sam da je velikoj većini taj čin noćna mora. Nije samo noćna mora onima koji prelaze preko tračnica, već i njihovim ukućanima, koji se svaki put kad čuju vlak, zapitaju gdje se u tom trenutku nalaze njihovi najmiliji, posebno djeca.  S velikom žalošću moram reći da je nekim susjedima noćna mora postala stvarnost, jer su zbog tog kobnog prijelaza izgubili svoje najmilije.  

Unatoč pismenim molbama upućenim nadležnim Vlastima, za sigurnim pješačkim pružnim prijelazom, dosada po tom pitanju nije ništa riješeno.  Stoga, apeliram na sve sugrađane da budemo ustrajani u našoj želji i borbi za dostojanstven pružni prijelaz i siguran život. A do tada, poručujem svima da budu uvijek 100% budni tijekom prelaženja tračnica i da uvijek imaju na umu da je vlak uvijek bio i ostao brži i puno jači od nas samih.

Marina Ravlić
Vjećnica  HSP-a  u M.O.  Stari Retkovec