Neki roditelji iz samo sebi poznatih razloga zanemare odgoj svoje djece, pa se događa da su ta djeca problematičnog ponašanja i agresivna, a uz to i učenici sa slabijim uspjehom u školi. Ovih dana u OŠ Antuna Mihanovića u Dupcu došlo je do sukoba nekolicine učenika te škole.

Naime troje učenika šestih razreda inače poznatih po svojem agresivnom odnosu prema školskim kolegama, pokušali su u nekoliko navrata svojim sitnim provokacijama izazvati učenika osmog razreda na sukob. Kako im to nije polazilo za rukom jer "osmaš" nije reagirao na provokacije "šestaši" su preuzeli inicijativu te navedenog učenika i fizički napali. U obrani od nasilnika osmaš se izmaknuo te je jedan od napadača tom prilikom proletio pokraj napadnutog dječaka te se zaletio u stablo i lakše se ozljedio, druga dvojica maloljetnih nasilnika su sa već pripremljenom metalnom šipkom od kišobrana nasrnula na starijeg dječaka s oćitom namjerom da ga teže ozlijede, ali se on i od tog napada uspio obraniti i izbjeći teže ozljeđivanje.

Nakon incidenta nasilnikova brižna majka našla je za shodno da na vrlo čudan način istjera pravdu zanemarujući to da je njezino dijete izazvalo sukob u kojem je stariji učenik stjecajem okolnosti i svojom snalažljivošću izbjegao vrlo vjerojatno i teže ranjavanje s obzirom da su ga napali i pokušali ozlijediti metalnom šipkom. Većina roditelja koja se brine za svoju djecu i sigurnost djece u školi i oko nje ne može shvatiti kako roditelj nasilnika koji ima i sklonost težem ozljeđivanju svojih školskih kolega odgovornost prebacuju na druge. Uz to digli na noge sve moguće institucije, počevši od policije, socijalne službe pa do novinara a dijete im uslijed njihovog "odgoja" ima sklonosti fizičkom nasrtaju na druge i pokušaju nanošenja ozljeda koje bi mogle i teže završiti. Ista majka se niti u jednom momentu nije se zapitala zašto je njezino dijete zajedno sa svojim prijateljima iz čiste dosade pokušalo ozlijediti drugo dijete  Jedina sretna okolnost u cijelom događaju je to da se je napadnuti učenik uspio obraniti. Što da nije? Da su ga proboli metalnom drškom, da li bi i tada zvala nadležne službe ili bi opet krivila druge za svoje propuste.


Kako to nije izdvojen slučaj, jer su ta ista djeca na samom početku školske godine teško istukla mlađeg brata napadnutog dječaka te pokazuju upornost u svom nasilničkom ponašanju, a roditelji malih nasilnika nisu niti na jedan način pokazali da im je stalo do njihove djece, a samim tim niti do druge djece jer dopuštaju daljnje nasilništvo, roditelji napadnutog dječaka su unatoč preporuci škole da se sve svede na najmanju moguću štetu prisiljeni kazneno prijaviti roditelje mladih nasilnika, s obzirom da su dječaka napali unaprijed pripremljenom metalnom šipkom kojom su mogli nanijeti ozljede opasne i po život.
Postupkom mladih nasilnika ali i nebrigom njihovih roditelja te negiranjem problema dovedena je u pitanje sigurnost svakog djeteta u školi. Jedini mogući način da se spriječi daljnja eskalacija sukoba je da se djeca sklona čak i nanošenju smrtonosnih ozljeda isključe iz škole te da pohađaju adekvatnu ustanovu.
U cijelom slučaju djelatnici OŠ Antuna Mihanovića pokazali su nevjerojatnu profesionalnost i odnos prema cijelom slučaju. Reagirali su vrlo brzo i detektirali problem koji će riješiti vjerujemo na odgovarajući način.